Taksonomska hijerarhija
Root -> regnum Plantae -> phylum Magnoliophyta -> classis Magnoliopsida -> ordo Asterales -> familia Compositae

Vrsta

Latinski naziv

Galatella cana (Waldst. et Kit.) Nees

Srpski naziv

Sivkasti zvezdan, zvjezdičica


Opis vrste

Višegodišnja zeljasta biljka stepskih staništa, kserofit (= indiferentan prema vlagi). Stabljike uspravne, duge 35-70 cm, sivo vunasto maljave, gore žbunasto i gronjasto gusto razgranate i s izrazito mnogo ± terminalnih cvetnih glavica – 15-30 malih cvetova obrazuje štitastu ili metličastu cvast. Središnji cvetovi su žuti dok su sterilni obodni svetloplavi ili ljubičasti. Iz horizontalnog rizoma razvija se nekoliko rozeta. Listovi su sedeći, naizmenični, lancetasto končasti do širokoovalni, pokriva ih fino paučinasta siva dlaka, imaju 3 nerva. Krajevi listova su češće šiljati a ređe tupi. Spoljašnje brakteje glavica su takođe paučinasto dlakave. Listići involukruma lancetasti, prilegli i poređani u 3 reda kao crepovi krova, najčešće i oni vunasto dlakavi. Cvetanje VIII-X.
Nalazimo ga isključivo u ravničarskim krajevima, kako raste na svetlim livadama, pored puteva i na rubovima šuma, na blaže slanim zemljištima, kao i pored slanih bara. Panonsko-Karpatsko-Balkanski florni element, vrsta rasprostranjena u centralnoj i jugoistočnoj Evropi. Severne granice areala su u istočnoj Austriji, Mađarskoj, i u severnim delovima Srbije i Rumunije (iz središnje i zapadne Evrope ima oskudan broj istorijskih podataka, koji navode da je izumro). Kod nas je zabeležen na malobrojnim lokacijama uz Dunav i Tisu u Bačkoj, kao i u Banatu, na zaslanjenim livadama tipa Festucion pseudovinae. Važno je napomenuti da se u ranijoj literaturi vodio samo kao podvrsta poljskog zvezdana (Galatella sedifolia) kome je morfološki i dalje veoma sličan, pa možda to stoji iza vrlo malo pouzdanih podataka sa terena. Može da se pomeša i sa slatinskim zvezdanom (Tripolium pannonicum) koji ga zemanjuje na vlažnijim staništima. U slovenskim jezicima zovu ih i "slanice". Kritički ugrožena reliktna vrsta, kao glavni ugrožavajući faktor literatura navodi sekundarnu sukcesiju korovskih i drugih agilnih vrsta na preostalim staništima. Stoga se populacija neće održati bez monitoringa i aktivne zaštite na tim mikrolokacijama.

Sin. Aster sedifolius subsp. canus (W. et K.) Merxm., Aster punctatus subsp. canus (Waldst. et Kit.) Soó
Autor: Jožef Dožai




Status zaštite vrste


Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva: Prilog II Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva;


Rasprostranjenje

Podaci o nalazima u Srbiji



Stranicu održava(ju)

Dragiša Savić, Jožef Dožai, Tomica Mišljenović